Bjelolasica | zimski uspon iz Vrela

Dvoumio sam se dali bih ovaj video objavio, najviše iz razloga što nas je jedan mali nepoznati psić iz Vrela pratio sve do kraja pa i natrag ipak sam se odlučio da ga objavim i na taj način posvetimo ovaj film upravo tom psiću. Njegovu sudbinu ne znamo jer se je oko pola sata prije povratka izgubio i od tada ga više nismo vidjeli, ako ste ga vidjeli bilo bi nam drago da nam ovdje javite, zabrinuti smo da mu se neko zlo nije desilo jer je vrludao naokolo nas, a sve izvan staze je iznimno opasan teren pošto je zatrpan snijegom. Cijelim putem iako je na mjestima bilo vidljivo koliko je i za njega bio ovaj put naporan uživao je možda i više od nas što ćete i sami primijetiti u ovom videu.
Nismo imali krplje pa je to jedan od najvećih razloga zašto nismo došli do cilja - vrha Kula na Bjelolasici. Snijeg je bio dubok i svakim korakom napor je bio višestruko veći. Došli smo do zadnjega djela gdje staza skreće lijevo sa ceste strmo kroz šumu do vrha, 6km od početka našega puta kada sam odlučio da se moramo vratiti nazad jer vrijeme nam je isticalo, a do vrha u ovakvim uvjetima bi nam trebalo još oko 2h, a već smo potrošili nešto malo više od 5h samo do ovdje, ovako umornima ne bi bilo pametno se vraćati po mraku. Koliko je teško i naporno bilo govori i činjenica da do vrha od Vrela u normalnim uvjetima treba samo oko 3h.
Svejedno, unatoč svemu tome bio je prekrasan sunčan dan, a šuma i staza po kojoj smo išli bila je poput zimske čarolije, nevjerojatna, netaknuta, cijeli taj dan nismo nikoga vidjeli, bili smo sami u divljini, prekrasan osjećaj.