Trideset godina 3️⃣0️⃣

Tekst / Kompozitor / Autor Pjesme: ‪‪@bosanskidrinskisin‬
Copyright © 2024 Bosanski Drinski Sin | Sva prava zadržana Muzika i tekst su zaštićeni autorskim pravima. Zabranjeno je svako kopiranje, presnimavanje, distribucija, javno izvođenje, emitovanje, digitalna distribucija, modifikovanje ili bilo koja druga upotreba ovog muzičkog sadržaja, ili bilo kog njegovog djela, u komercijalne ili nekomercijalne svrhe.

Trideset godina

Pjesma govori o dubokoj, gotovo arhetipskoj vezi između majke i sina, koju je sudbina nemilosrdno razdvojila.
U središtu priče nalazi se nemoćna starica koja, sjedeći na pragu svoje kuće, čuva izblijedjelu sliku , jedinu uspomenu na sina kojeg nije vidjela više od trideset godina.

Kroz susret pripovjedača i starice, pjesma polako otkriva bol, čežnju i tugu majke koja nikada nije prestala čekati. U trenutku prepoznavanja, kada majka shvati da pred njom stoji njen izgubljeni sin, emocija dostiže vrhunac, srce joj puca od tuge i radosti.

Tema pjesme je ljubav jača od vremena i udaljenosti, ali i tragičnost života, koji često ne daje priliku za oproštaj ni zagrljaj. Kroz jednostavne slike i snažne emocije, pjesma prenosi poruku o neuništivoj majčinskoj ljubavi i boli rastanka koja ne prestaje ni nakon desetljeća.

Ostat ću dosljedan sebi, da sve moje pjesme zvuče kao da gledaš film. Drugima ostavljam da rade što žele i da pišu tekstove poput Čombeta iz serije Lud, zbunjen, normalan.

Pjesma se može stvoriti tako da njeni stihovi prenose priču i osjećaje, kao da gledaš cijeli film, a ne da budu samo „led i vatra u ustima“ ili druge fraze koje su tu samo da se rimuju, bez ikakve prave veze sa životom ili emocijama.

Nekakve vatrene iskre po snijegu i ledu... Kao da Čombe iz Lud, zbunjen, normalan piše svima pjesme. Mnogi autori danas stvaraju stihove samo da bi se rimovali i zvučali „lijepo“ ili „moderno“. Ubace fraze poput „led i vatra u ustima“ ili slične besmislice. Led još možeš zamisliti, ali vatru u ustima? Tu priča već gubi smisao.

I svejedno, mnogi to rade samo da bi rima bila tu, dok su suština, priča i emocija potpuno izostavljeni. Ja to nikada neću raditi.

Ostat ću vjeran pravim, iskrenim tekstovima, jer svaka moja pjesma je poput filma. Svaka priča u stihovima nosi emociju, razlog i smisao. Pišem o stvarnom životu, o osjećajima i iskustvima koja imaju vrijednost i značenje.

Radije ću napisati jednu pjesmu koja ima smisla, nego pedeset koje su tu samo da se rimuju. Pjesma nije samo niz riječi koje zvuče lijepo ili melodiozno. Pjesma je priča, osjećaj i poruka. Ako toga nema, sve ostalo je prazno.

Zato ostajem vjeran tekstovima koji imaju dušu, koji mogu dirnuti, podsjetiti i prenijeti emociju. Ono što dolazi iz srca ostaje u ljudima, a to vrijedi mnogo više od same rime ili efektnih fraza.

Trideset godina ❤️

Dok nemoćna starica na pragu kuće sjedi,
na vratu joj đerdani i biseri bijeli.
U ruci joj jedna slika stara,
stara slika, izblijedjela i izgužvana.

U tužnim očima joj primjetih suze.
Upitah je zašto plače, dok joj sliku iz ruke uze.
Reče mi da nije vidjela sina,
ima više od trideset godina.

Okrenu rukom onu staru sliku, izgužvanu.
Vidjeh na njoj mene i moju majku staru.
Tužna nas razdvoji sudbina,
da trideset godina majka
ne vidi svog sina.

Dok gledam njeno tužno lice,
u očima tuga i suze radosnice.
Žalosna nas razdvoji sudbina, da sin ne zna za majku,
a majka ne zna za svog sina.
Dok izgovori riječi:
„Evo, majko, sina tvoga.“
Srce joj puče od tuge i bola.

Eh, živote, što si takav,
što je takva sudbina.
Šta je moja stara majka kriva,
da trideset godina sin ne vidi svoju majku,
a majka sina.

💢 Copyright 2024 BOSANSKI DRINSKI SIN

#bosna #bosnaihercegovina #narodnamuzika #balkanmusic