Predstavljamo Udruženje žena "Jasminka Čaušević" - Arapuša kod Bosanske Krupe

Udruženje kojem treba pomoći i koje zaslužuje veću podršku

ARAPUŠA/BOSANSKA KRUPA - Nije lako bilo u ove dvije godine, ponekad nam se čini da postojimo i sto godina. Svakodnevnica nam je aktivna, burna, intezivna, vesela. Uspješni smo onoliko koliko su nam uslovi i mogućnosti dozvoljavali. Mi znamo da smo borbene lavice, majke, žene, kraljice. Jako, jako smo ponosne da smo tu i čvrsto stojimo na onom mjestu od prije dvije godine. Nismo se pomjerile ne lijevo ne desno... Naš moto: borimo se za nas, za prava žena, prava oko nas. Širimo samo ljubav, mir, prijateljstvo i dostojanstvo. Nudimo saradnju svima, pružamo ruku prijateljstva svima. Znači mi smo tu da pomognemo, dočekamo, da se veselimo, putujemo, da se družimo i sklapamo prijateljstva.
Dvije godine su za nama i ponosne smo što smo ostvarile kontakte sa mnogim udruženjima, organizacijama, osobama, divnim ljudima. Putovale smo, družile se, upoznavale krajeve širom Bosne i Hercegovine. Imamo svoje redovne aktivnosti u udruženju. Primamo sve one koji nam žele pomoći u edukaciji, raznim predavanjima, kako bi išle u korak sa vremenom. Svima smo zahvalni da smo to što jesmo, da smo tu gdje smo sada. Hvala na pomoći svima koji su nam pružili ruku podrške od načelnika Armina Halitovića, predsjedavajuće Elvire Mehić, kantonalne zastupnice Ifete Kadić.
Na otvorena vrata Udruženja žena „Jasminka Čaušević“ jednog dana, tačnije 04, juna, pokucala je ekipa Redakcije ReprezenT-a kada je, između ostalog urađen i ovaj video zapis. Predsjednica ovog Udruženja Suada Kurtović – Velagić na službenom fb profilu napisala je: Danas je naše Udruženje imalo goste. Dolazili su nam Esad Šabanagić sa svojom ekipom - volonterkama Lajlom Žalić (Velika Kladuša) i Aminom Šekić (Bužim). Radili su jednu opširniju priču o nevladinom sektoru općenito u Bosanskoj Krupi, naravno sa akcentom na učešće žena u istom. Odlučili su da posjete i Arapušu, odnosno naše Udruženje žena „Jasminka Čaušević“. Oduševljene smo njihovom posjetom, a kako smo bili mi tako su bili i oni. Ženski dio ekipe, prvi put dolazi u Arapušu i baš im se dopada naša Arapuša. Hvala im da su bili naši gosti i da su nas upoznali i snimili reportažu o nama. Reportažu pogledajte u video zapisu!
Udruženje žena „Jasminka Čaušević“ Arapuša
Nakon ovog baš lijepog uvoda i još ljepšeg poimanja razloga za osnivanje udruženja i njegova rada red je da isto i predstavimo. Osnovano je dakle prije pune dvije godine, 25. jula 2018. godine sa sjedištem u školi u kojoj nema đaka a nekada ih je bilo hiljadu. Kod davanja imena, ni malo nije bilo kolebanja oko prijedloga tadašnje članice a sadašnje predsjednice da Udruženje nosi Jasminkino ime. Bilo je i drugih prijedloga, međutim sve članice su se složile za ime „Jasminka Čaušević“. Da Udruženje nije osnovano i da mu članice nisu dali ovo ime, možda se nikada ne bi ovako ni sjećali Jasminke. -Neka se čuje, neka se pamti i neka se ne zaboravi njena žrtva, kao ni sve nevino ubijene žrtve minulog rata, kategorična je Suada.
Jasminka Čaušević je rođena 24.04.1968. u Bajrićima kod Stijene. Udala se je 1989. u Arapušu i došla u porodicu Čaušević. Njen suprug Senad otvara restoran u kući imenom „Ambasador“. Dobro im je išlo… Tada je Arapuša sa oko dvije stotine kuća imala poštu, par trgovina, školu sa 1.000 đaka, autobusnu liniju najmanje pet puta na dan, imala je... Sva okolna sela dolazila su u Arapušu po namirnice, u školu, u poštu i u njhov lokal – „Ambasador“. Bavila se Jasminka i ugostiteljstvom i poljoprivredom, održavala je baštu a sve u želji da pomogne Senadu da održe biznis i uspiju. Bila je izvanredna u pripremama kolača, hurmašica, baklave, kadaifa… Svi njeni specijaliteti mogli su se konzumirati u restoranu li i njihovoj kući, kao dobrodošlica prijateljima. Voljela je Jasminka i ručne radove. Povrh svega, Jasminka se brinula za svoj izgled. Bila je naizgled nježna i krhka ali u biti uz sve te svoje poslove koje je obavljala stekla je neku žilavost i snagu. Imala je volju, želju. Žudila je za tim da sve radi, da što više na tim svojim radnim poljima postigne. Nije to bila žudnja da bi nešto imala, ne, ona je grabila skupa sa svojim Senadom taj život, kao da je znala da izmiče.
Imala je karizmu dame, prefinjene gospođe, a ujedno dostojne žene, domaćice, radnice, poljoprivrednice. Sa mještanima u selu se izvrsno razumjela. Sa svojim Senadom, imala je vremena da obilazi komšije i rodbinu, a bili su i dobri domaćini. Amina ŠEKIĆ i Lajla ŽALIĆ