55 minuta kod Željke Markić

Tanja Belobrajdić rođena je 1970. godine u Vukovaru. Sudionica je Domovinskoga rata, braniteljica Vukovara koja je nakon sloma obrane iz okruženja Grada izašla u proboju. Umirovljena je časnica Hrvatske vojske. Zahvaljujući iznimnom literarnom daru ratne događaje, sjećanja na herojstvo, žrtvu, ljubav i bol, ne prepušta zaboravu nego pretače u književna i publicistička djela. Njezin prvijenac roman Crni kaput prepoznat od publike i kritike, nagrađen je književnim nagradama te preveden na engleski. Autorica je i psihološkog, također nagrađenog, romana Žena moga muža. Piše i poeziju, idejna je začetnica Festivala domoljubne poezije u Vukovaru te autorica stihozbirke Moja koža je tanja (2019.).
Napisala je brojne biografske priče o vukovarskim braniteljima, poginulima i nestalima, herojima iz srpskih logora, o ubijenim trudnicama, herojima hrvatskog neba… te ih objavila pod naslovom Nisu zaboravljeni – grad heroja (2020.). Nositeljica je spomenice Domovinskog rata, a 2019. godine odlukom Predsjednice Republike Hrvatske odlikovana je Redom hrvatskog trolista. Majka je dvoje djece, a uz Društvo hrvatskih književnika, članica je i Matice hrvatske, Ogranak Vukovar.
Tanja Belobrajdić je izašla iz Vukovara u proboju prema Vinkovcima. U noći 16./17. studenog 1991. godine, iz obruča oko Vukovara, izašla je sa suborcima u teškom i mučnom proboju. Svoje je čizme dala trudnoj prijateljici, a njoj se (od vlage i napora) odvojila koža od tabana i otpali su joj svi nokti na nogama.