Bog nek' ti pozlati ruke - Vice Vukov

Vice Vukov - 03. kolovoza 1936. - 24. rujna 2008.

Splitski festival 1993. - nagrada za najbolji tekst (Zvonko Špišić - Drago Britvić)

Bog nek' ti pozlati ruke

Ponovo stojiš na pragu, gledaš podivljali vrt,
tko ti je podao snagu, mašklin da otjeraš smrt,
marama crna leprša, tijelo se prigiba tlu,
ženo dalmatinskog krša, tko ti je ostao tu...

Bog nek' ti pozlati ruke, raštiku, suzu i bol,
sve što se rodi iz muke, tebi je dota i kob...
Bog nek' ti pozlati dane, On uvijek s majkama bdi,
Bog će zacijeliti rane, sve drugo mora'ćeš ti...

Srce još u tebi plače, a već si zasadila krin,
već si oplijevila drače, tamo gdje leži tvoj sin...
mašklin k'o drvo od križa, s tobom u nebo će poć,
Zemlji i Bogu sve bliža, lumin i svića za noć...

Bog nek' ti pozlati ruke, raštiku, suzu i bol,
sve što se rodi iz muke, tebi je dota i kob...
Bog nek' ti pozlati dane, On uvijek s majkama bdi,
Bog će zacijeliti rane, sve drugo mora'ćeš ti...

Ne polažem pravo na glazbu