Etno selo Stanišići (promo video 2022.)

Na izlazu iz Bijeljine na trećem kilometru prema Pavlovića mostu nalazi se Etno selo "Stanišići". Etno selo "Stanišići", izvan sadašnjeg vremena i prostora, vraća nas precima i prirodi, i budi u nama divljenje prema jednostavnosti nekadašnjeg načina života. Ovdje se odmaraju oči i duša, čovjek postaje plemenitiji, ali i mudriji slušajući žuborenje potoka i rad vodenice.

Etno selo “Stanišići” osnovano je 2003. godine, zahvaljujući inspiraciji Borisa Stanišića. Više godina on je putovao po srpskim selima srednje Bosne u potrazi za starim kućama i predmetima koji će sačuvati predstavu o jednom vremenu i kulturi življenja sa kraja 19. i početka 20. vijeka.

Rezultat je autentično planinsko selo usred Semberske ravnice. U selu se danas izdvajaju dvije cjeline, Jedna prikazuje svetovni život i izgrađena je od drveta. Čine je drvene kuće – brvnare sa pokućstvom koje im je vijekovima pripadalo. Kuće povezuju popločane kamene staze, a u centru sela su dva jezera, kao i prostor osmišljen za prezentaciju starih narodnih vještina, dvije autentične vodenice, manastir Svetog oca Nikole u kome se čuva dio moštiju ovoga sveca. Duhovna cjelina nas vraća još dublje u prošlost i sačinjena je od replika objekata sa raznih mjesta obilježenih pravoslavljem. Sa svetovnim dijelom sela povezano je velikim kamenim mostom koji je replika Kozje ćuprije iz Sarajeva.

U srcu ove cjeline je manastir Svetog oca Nikole, replika manastira Kumanice, zadužbine Nemanjića i u njemu su položene čestice moštiju Cara Uroša i Svetog oca Nikolaja. Takođe se nalazi kivot sa česticama moštiju Svetog oca Nikole. Pored manastira se nalazi manastirska kuća (konak) koja predstavlja izuzetan primjerak srednjevjekovne gradnje. U blizini monaške kuće, na jezeru, nalazi se kameni amfiteatar sa 380 mjesta, predviđen za kulturne manifestacije pod vedrim nebom.

U ovom kompleksu izgrađen je i savremeni hotel sa savremeno opremljenom kongresnom salom. Mlin potočar je napravljen 1937. godine i još je u upotrebi kao i vodenica iz 1917. godine u kojima se još uvijek melje brašno za pogačice koje se služe u restoranu. Unutra se nalazi sve što je mlinaru bilo potrebno za boravak u njemu za vrijeme sezone mljevenja žita.