Uspon na Velež - Vrh Botin 1969 m.n.v.

Planina Velež i njegov najviši vrh Botin 1969 m.n.v. je naš odabir za bijeg od sumorne svakodnevnice. Na našu polaznu tačku Avlije, selo Kružanj smo stigli nešto prije 9 sati. Krenuli smo makadamskim putem, za markacijom koja je vodila u pravcu sjeveroistoka. Prvi dio puta je blaga uzbrdica, kamenjar po kojem je neugodno hodati. Većim dijelom staza je nanovo markirana, ali ipak na nekim dijelovima smo pratili kamene kupe.
Nakon dva sata izlazimo na jednu visoravan gdje prelazimo hodati makadamskim putem, što je dosta ugodnije. Sa tog mjesta se prvi put može vidjeti kompletan greben Veleža. Oko 1400 m.n.v. dolazimo do bukove šume koja se oporavila od ranijih požara i koja je nas ostavila jak utisak zbog svoje nevjerovatne ljepote.
Staza kroz šumu nas je dovela preko tzv. "ploča" do Janči dola i bivka Armin Gazić smještenog na 1700 m.n.v. u podnožju vrha Botin. Prelazak preko tih ploča i procjepa između njih može biti opasan. Zato treba biti izuzetno pažljiv. Nedaleko odatle je putokaz za Brasinu (5h) i za Botin (1h). U bivku smo se kratko odmorili i krenuli u završni uspon preko sedla do samog vrha, a na vrhu nas je dočekao veličanstven pogled na Prenj, Crvanj..., a ispod nas impresivna stijena Botina...
Nismo imali mnogo vremena za uživanje, slikanje i snimanje te brzi okret nazad jer prognoza nije bila obećavajuća. Dužu pauzu za jelo smo napravili u bivku što je bilo sasvim dovoljno da prikupimo energiju za povratak nazad.
U povratku ipak nas je uhvatio pljusak ali impresije koje smo nosili sa vrha i ovog pohoda ništa nije moglo pokvariti. Uspon je ukupno sa pauzama trajao 8h i 50 minuta sa ukupno savladanih cca. 1338 m.n.v. te pređenih 20 km.