Kako se Njemačka uspjela tako brzo naoružati i započeti Drugi svjetski rat?

Nakon Prvog svjetskog rata, Njemačka je bila strogo ograničena Versajskim ugovorom, koji joj je zabranjivao posjedovanje velike vojske, ratne mornarice i zrakoplovstva. Ipak, nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast 1933. godine, sve se promijenilo. Hitler je ignorirao međunarodne zabrane i pokrenuo tajni proces ponovnog naoružavanja. Tvornice koje su navodno proizvodile civilnu opremu zapravo su izrađivale oružje i vojnu tehnologiju. Istovremeno, Njemačka je razvijala vojnu obuku pod lažnim programima, pripremajući tisuće vojnika za buduće ratne operacije.

Sredinom tridesetih godina, Hitler je već otvoreno prkosio Versajskom ugovoru. Obnova vojske postala je središnji cilj nacističke politike, a milijarde maraka bile su uložene u razvoj tenkova, zrakoplova i topništva. Propaganda je uvjeravala narod da Njemačka mora povratiti izgubljeni ponos i teritorije, dok je gospodarstvo bilo preusmjereno na ratnu proizvodnju. Uz pomoć velikih industrijskih koncerna poput Kruppa i Messerschmitta, Njemačka je u nekoliko godina stvorila modernu vojnu silu spremnu za agresivne pohode.

Kada je 1939. napala Poljsku, svijet je bio šokiran brzinom i snagom njemačkog napada. Tajna njemačkog uspjeha ležala je u kombinaciji tehnološke superiornosti, stroge organizacije i psihološkog ratovanja. Blitzkrieg strategija, temeljena na brzom, razornom udaru, pokazala je da je Njemačka uspjela stvoriti vojsku koja je bila desetljeće ispred svog vremena. Iako je početni uspjeh bio impresivan, ubrzani rast vojne moći došao je po cijenu iscrpljivanja resursa, što će kasnije dovesti do njezina pada.