Šta je WiFi?

Kako funkcionira WiFi? Ko je izmislio bežični internet? Na ova i druga pitanja pokušavamo odgovoriti u našem novom videu o Bežičnom internetu.

„Internet je toliko velik, toliko silan i besmislen da je za neke ljude postao potpuna zamjena za život“, Andrew Brown.
Iako je prije samo 15-ak godina Internet još uvijek bio jedna vrsta luksuza, danas se uopće ne pitamo kada i gdje se možemo povezati na njega.
Razvojem pametnih telefon i konstantnim povećanjem brzine interneta, sve informacije koje su nam potrebne na dnevnoj bazi udaljene su svega nekoliko pokreta prstiju od nas.
Međutim, jedna važna stvar koja je omogućila ovakvu vrstu razvoja u pristupu informacijama je, bez sumnje, mogućnost povezivanja bežičnim putem, tj. koristeći WiFi.
WiFi je skraćenica za Wireless Fidelity. Wirless znači bežični, a Fidelity vjernost, odnosno vjerodostojnost, u slučaju WiFi-a ono podrazumijeva vjerodostojnost u kopiranju ili reprodukciji informacija.
WiFi funkcionira na istom principu kao i svi drugi bežični uređaji. On koristi radio frekvencije kako bi slao signal od jednog uređaja ka drugom. Hvala Tesla.
Međutim, za razliku od radio signala frekvencija opsega od kiloherca ili megaherca koje koriste tranzistori ili talky–walkyji, WiFi koristi signal u opsegu gigaherca.
Hertz je jedinica za frekvenciju, a frekvencija je, najkraće rečeno, broj događaja koji se ponavljaju u jedinici vremena.
Radio talasi su u našem slučaju događaji, a ovisno o tome koliko se često ponove u jedinici vremena, mi dobivamo frekvenciju koju koristi određeni uređaj.
Tranzistori koriste kiloherce, što znači, da je signal od jednog 1kHz jednak 1000 Hz, tj. 1000 radio talasa u jednoj sekundi, dok je 1 MHz jednak jednom milionu Hz ili jednom milionu radio talasa u sekundi.
WiFi korisit gigaherce, a jedan gigaherc je jednak jednoj milijardi Hz ili jednoj milijardi radio talasa u sekundi. Ali WiFi ne korisit samo jedan GHz, nego uvijek između 2.4 i 5GHz.
Ovo omogućava prijenos velikog broja podataka.
Sve informacije koje dobijemo preko interneta se kodiraju u radio signal, zatim se preko odašiljača ili rutera u većini slučajeva šalju, a na kraju te talase, naš pametni telefon, laptop ili tablet dekodira i prikazuje u izvorni oblik.
Do razvoja ove vrste tehnologije došlo je kroz rad najbriljantnijih umova koji su ikada kročili ovom planetom, od kojih su neki čitav svoj život posvetili razvoju tehnologije, pa ne bi bilo loše da se sjetimo tih velikih ljudi kada slijedeći put uploadujemo šesnesti selfie iz WC-a pred odlazak u grad.