Druga Traktorijada na Muratovom brdu - Skokovi 2013.

Druga „Traktorijada“ na Skokovima iz aprila 2013. godine

SKOKOVI/CAZIN – Ovo je reportaža sa jednog događaja od prije tačno sedam godina. Tada je, jedne subote a 13. aprila 2013. godine, na Muratovom Brdu, u Mjesnoj zajednici Skokovi, održana Druga po redu „Traktorijada“ koju je organizirao Memaga Dolić, cijenjeni i poštovani mještanin Skokova. Prva „Traktorijada“, godinu dana ranije, krenula je posve slučajno, a budući da je događaj bio iznad svih očekivanja, slučajnost je prerasla u manifestaciju najbolju, najmasovniju i svakako najveseliju na ovim prostorima, barem kad je u pitanju ova sumorna, 2013. godina. „Traktorijada“ je započela pjesmom, a tako je i završila, tako da je i pjesme i traktora bilo više na jednom mjestu i u isto vrijeme nego bilo gdje do tada u širem okruženju.
Kako je zapravo započela „Traktorijada“ 2012. godine? -Sasvim slučajno, zahvaljujući mojim dobrim prijateljima, kazao nam je tada Memaga Dolić. Naime, njegova supruga je teško oboljela godinu ranije zbog čega je tri mjeseca ležala u jednoj bolnici u Sloveniji, a Memaga je dosta vremena zbog karaktera bolesti morao provoditi uz suprugu. Kako se bavi poljoprivredom trebalo je uzorati desetak dunuma zemlje za pšenicu. Njegovi prijatelji i rođaci su mu samoinicijativno izašli u susret i odlučili da taj zadatak odrade. Jedno jutro su se organizirali i okupili te krenuli na oranje sa pet traktora. Samo sat vremena kasnije došlo je još dvadesetak traktora. Kada su odradili posao, sjeli su, zapjevali uz harmoniku i jednostavno su to druženje odlučili nazvati traktorijadom i ponoviti naredne godine.
Tako je dakle počelo, a evo kako je to bilo samo godinu dana kasnije. „Traktorijadi 2013“ na Skokovima prisustvovao je veliki broj posjetilaca, ne računajući traktoriste koji su vozili svoje traktore različitih konjskih snaga a bilo ih više od pedeset. Bili su tu i pravi konji da oru ono što traktori objektivno nisu mogli. Oranje je kratko trajalo jer toliki broj traktora za čas posla „prevrnuo“ bi cijelu Bosansku Krajinu. Kako je glavni cilj ove manifestacije okupljanje i druženje poljoprivrednika sa Skokova i okolnih mjesnih zajednica sa područja općine Cazin, atmosfera je bila više nego dobra. Hrane i pića je bilo u izobilju, a muzikom je sve počelo, trajalo i završilo. Harmonika se razvlačila kao da je u pitanju njeno „razvaljivanje“, a ne „Traktorijada“. U pjesmama „raštimanog orkestra“ dominirala je izvjesna Raza. „Razo, Razo, američka bazo“, „Moje Raze jedna noga manja, kada igra jedna drugu ganja“ ili „Čuvam ovce ispod Krčavine, dođi Razo biće prčavine“. Sviralo se i na dolaf, udaralo se u sve i svašta, a (pre)često i po glavi, a sve radi „scenskog ugođaja“.
Maštoviti zabavljači nemaju formalan naziv svog sastava odnosno orkestra pa su kazali da ih nazovemo „Maršal“ ili „Ja sam magarac“ a možda bi najbolje odgovarao naziv „Ništa niščim, a tako veselo“. Svejedno, ovaj najveseliji i najljepši proljetni dan na prostorima Krajine treba zahvaliti upravo ovim veseljacima iz raštimanog orkestra.
Nešto urbanije muzičke sadržaje ponudili su Husein Toromanović - Ćivšan, Bakir Ćoralić, najbolji harmonikaš u Ćoralićima i okruženju, (po njegovom ličnom priznanju) i legenda Muratovog brda, Šemso sa privremenim boravkom u Portorožu, Republika Slovenija. I ova vesela družina razgaljivala je srca i duše prisutnih, a u jednom trenutku i njih i naš mikrofon jedna od mašina „dignula je u nebesa“ pa su i gore nastavili pjevati i svirati.
Trebalo je stići na sve strane. Oru konji, oru traktori, kuha se kazan graha i kuha se kazan gulaša, svirka na tri strane, susreću se poznata lica... Fokusirani smo na „Traktorijadu“ na kojoj su svi prisutni podjednako važni u stvaranju dobre atmosfere. Uspjeli smo zabilježiti i kuhare pa i (ne)zvanične degustatore bez kojih bi se tanje sviralo i pjevalo bez obzira što pive nije falilo. Ova manifestacija je definitivno najveseliji događaj u (baksuznoj) 2013. godini, a možda i koju godinu unazad, kojoj je urednik Redakcije ReprezenT sa opremom svratio baš sasvim slučajno i zabilježio i pripremio zasigurno najljepšu reportažu do sada. No, koristeći u reportaži jednu zaštićenu sevdalinku, reportaža je na YouTube ostala bez tona te smo, zbog zaista zanimljivih scena i dogodovština, odlučili da je ponovimo, baš sada u vrijeme ovoproljetnog oranja. Esad ŠABANAGIĆ