Psalam 106

Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.
Ko će iskazati silu Gospodnju? ispričati svu slavu njegovu?
Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda!
Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoću svojom,
Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.
Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici.
Oci naši u Misiru ne razumješe čudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.
Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju.
Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje;
I sačuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve.
Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.
Tada vjerovaše riječima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.
Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne počekaše volje njegove.
Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.
On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.
Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio.
Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa četu Avironovu.
I spali oganj četu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.
Načiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu.
Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu.
Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Misiru,
Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru.
I šćaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.
Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše riječi njegovoj.
Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.
I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,
Da pobije pleme njihovo među narodima, i rasije ih po zemljama.
I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima.
I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.
I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao.
I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.
I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi;
Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima.
Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao;
Nego se pomiješaše s neznabošcima, i naučiše djela njihova.
Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka.
Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima.
Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kćeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.
Oskvrniše sebe djelima svojim, i činiše preljubu postupanjem svojim.
I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov.
I predade ih u ruke neznabožačke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima.
Dosađivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu.
Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.
Ali on pogleda na nevolju njihovu, čuvši tužnjavu njihovu,
I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj;
I učini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.
Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom!
Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!