Alan Ford Tako je nastala grupa TNT

No, što Alan Ford ima s tim? Pa, nakon 49 epizoda bilo je vrijeme da dobijemo neke odgovore. Jedino što znamo o članovima grupe TNT jest da je Šef udovac, da Bob ima braću koji provode vrijeme iza rešetaka... I, pa to bi zapravo bilo sve, jer sve do 50. broja nismo imali prilike bolje se upoznati s vrlim nam cvjećarima.
O samoj epizodi teško je uopće išta više reći, budući da je bila označena kao jedna od najboljih istog trena kad se pojavila na kioscima. Zbog ograničenog broja stranica, nismo dobili puna objašnjenja u vezi nekih sitnica, što ne mora biti nužno loše. Tako je recimo, pozitivna činjenica što je Broj Jedan za nas ostao misteriozna figura. Da smo otkrili tko je on, zašto je osnovao grupu, koliko je star (zapravo, Bunker je na CRŠ-u otkrio točnu dob Broja Jedan, ali je se ne mogu sjetiti) itd. to bi ubilo čar lika. Nažalost, o siru Oliveru nismo saznali puno, te je valjalo pričekati još par godina za odgovore na pitanja.

Ne želim baš trošiti retke na besmisleno prepričavanje zgoda iz prošlosti agenata koje već ionako svi znaju, već ću probati dati odgovor na pitanje kako je nEstala grupa TNT. Spomenuti kaleidoskop uvrnutih likova nikad nije bio tako svjež i raznolik kao u vrijeme kad je ova epizoda izašla, te ga je kasnije Bunker mrcvario do posljednjeg daha. Postavlja se vječno pitanje: "Kad je AF postao nečitljiv?". Da se mene pita, ja bih rekao da je draž stripa počeo jenjavati istoga trena kad je autor preobrazio Šefa i Jeremiju u dvije spavalice bez osobnosti i uloge u stripu. Sir Oliver negdje je poslije broja 300 izgubio sav karakter i njegov screentime sveo se na beskrajno ponavljanje prizora već viđenih sto puta, te ga je Bunker odlučio poslati natrag u Englesku. Tri manje. Nakon neuspješnog pokušaja davanja stripu lažne svježine (u obliku promjene garderobe TNT-ovaca), autor je otišao na kvasinu i pogubio sve noseće likove (osim onog najdosadnijeg) te u družini ostavio samo tri člana, od kojih samo jedan, znate koji, drži serijal na aparatima.

Eh, sad, već svi znaju da je kvaliteta AF-a poslije Magnusovog odlaska počela naglo opadati i s godinama se samo pogoršavati. No, ja bih rekao da je bilo nekoliko odličnih epizoda nakon Magnusa, samo što su bile podavljene pod smećem kojega se obično štancalo. Faktor čitljivosti bio je potpuno sporadičan, što će reći da je jedna od najboljih post-Raviola epizoda mogla biti objavljena odmah nakon jednog od najvećih promašaja u povijesti stripa. Kvaliteta epizoda je dugo vremena ovisila o piščevom trenutnom raspoloženju, međusobnom odnosu nebeskih tijela i o tome je li Bunker bio nešto naročito bogobojazan za vrijeme pisanja scenarija. No, nakon "renesanse" u formi agencije TNT sva nada je pala u vodu. Neki od naivnijih fanova vikali su: "Max, baci nam kost!", no uzalud. Vrhunac je bio izdavanje 1000. broja nekih sedamdesetak godina prije predviđenog datuma. Tada je, vjerujem, mnogima postalo jasno kako je Max Bunker ustvari božanski/demonski poslanik s ciljem muženja crknute krave do iznemoglosti za novce, i to još do te mjere da bi se i neki aleksitmičar rasplakao nad sudbinom stripa. Eto vam cijele situacije sagledane u dvadesetak redaka. Počivala u miru, grupo TNT.

Samo, je li u 50. broju zaista sve rečeno? Naravno da ne. Ako vas zanimaju još neke pikanterije iz prošlosti članova ili same družine, pročitajte epizode: Najcrnja kronika (#83), TNT: Rođenje (#382), Priče starih vremena (#387) i Bilo pa prošlo (#399). A naša draga pedesetača ostat će kao uspomena na vremena kada su Magnus i Bunker bili u punom stvaralačkom zanosu posvećeni svojem radu. I tako, dok čekamo da neki Bunkerov nasljednik zabode još jednu iglu u ovaj polumrtvi serijal pa da se zbog toga bunimo na forumu, ostaju nam dobre stare pustolovine Grupe TNT za iščitavanje. Živjeli.