“Želim obitelj”, rekla je šefica siromašnom ocu — a on je rekao: “Ono… u vezi onoga od jučer…”

“Želim obitelj”, rekla je šefica siromašnom ocu — a on je rekao: “Ono… u vezi onoga od jučer…”

Miris kave s Gornjeg Grada, skupe, pržene u malim serijama za elitu, miješao se s mirisom mora koji je Matej Kovač (35) nesvjesno donio na svojoj odjeći, ravno s obale Brača. Sjedio je u pretjerano udobnoj, kožnoj fotelji, u uredu Ane Novak (30), izvršne direktorice "Jadran Lux Investa", carstva koje se protezalo od luksuznih hotela u Hvaru do marina u Istri. Neboder u Zagrebu, u kojem se nalazila njezina centrala, bio je spomenik novcu, a Matej, glavni inženjer održavanja njezinih dalmatinskih posjeda, osjećao se u tom staklenom labirintu neugodno kao riba na suhom. Tri dana ranije, primio je neočekivani poziv da hitno dođe u Zagreb. Cijelim putem, Mateja je morio samo jedan strah: otkaz. Znao je da tvrtka provodi "racionalizaciju", a on, samohrani otac koji živi od plaće do plaće, nije imao rezervni plan. Njegov sin, desetogodišnji Toma, s urođenom manom srca, trebao je skupu operaciju u inozemstvu za koju je Matej mukotrpno skupljao novac godinama. Gubitak posla značio bi slom njegove nade. Ana je sjedila nasuprot njega, iza masivnog stola od bijelog mramora. Bila je oličenje moći: savršeno krojeno odijelo, kosa boje meda skupljena u strogu punđu, oči hladne kao zimsko more. Matej, čije su ruke bile ogrubjele od rada s burama i slanom vodom, čekao je presudu. Ana je odložila fascikl s njegovim podacima, a njezine su usne oblikovale osmijeh koji nije dosezao do očiju. "Matej," počela je, njezin glas je bio melodičan, ali oštar. "Neću vas otpustiti. Zapravo, imam vam ponuditi posao. Posao života. Želim da budete otac moga djeteta. I želim da se oženite sa mnom." Mateju se cijeli svijet srušio. Nije se bojao siromaštva. Bojao se ovoga.
Dragi moji mudri prijatelji i pratitelji zlatne dobi, vi koji ste život ispekli na žaru teških godina i koji znate da se istina često skriva iza lijepih fasada, sjedite udobno. Ovo je priča o sudbini i tajnama milijuna koje su se ispreplele s čistom ljudskom emocijom. Ako cijenite priče koje griju dušu i podsjećaju na snagu obitelji, molim vas, podržite nas jednim klikom na 'pretplati se' i ostavite nam 'sviđa mi se'. Vaša podrška je poput sunčanog dana usred zagrebačke magle. I recite nam, molim vas, iz kojeg nas to prelijepog kutka naše lijepe, jedine Hrvatske gledate? Je li to iz podnožja Velebita, s kamena Dalmacije, iz rodne Slavonije ili možda iz nekog mirnog mjesta u Zagorju? Čekamo vaše komentare!
Matej nije uspio progovoriti. U glavi mu je tutnjalo, bura osjećaja rušila je sve racionalne misli. Je li ovo skrivena kamera? Je li se pomiješala s nekim drugim? "Oprostite, gospođice Novak," uspio je izgovoriti, glasom koji je zvučao kao pijesak. "Ne razumijem. Kakvo dijete? Kakav brak?" Ana se naslonila i prešla na poslovni ton. Njezina ranjivost, ako je i postojala, bila je skrivena ispod sedam slojeva hladne elegancije. "Budimo iskreni, Matej. Ja ne tražim ljubav. Tražim obitelj. Tražim pouzdanog partnera za ugovor o braku i reprodukciji. Moj otac, pokojni Stjepan Novak, ostavio je tvrtku meni, ali s klauzulom koju su me 'lešinari' iz Uprave prisilili potpisati u panici. Moram biti udana i imati nasljednika do mog trideset i prvog rođendana, za manje od devet mjeseci, inače tvrtka, sa svim dionicama i nekretninama, prelazi u ruke Nadzornog odbora. Ljudi koji bi je rasprodali u bescjenje, uključujući i posjede za koje ste vi vezani." Ana je govorila brzo, s gorčinom u glasu, kao da čita financijski izvještaj. "Nakon analize, vi ste jedini kandidat."