Vrgorac moj rodni kraj!!!!

Grad Vrgorac zanimljiva je i autentična turistička destinacija. Svojim zemljopisnim položajem, prirodnim Ijepotama, klimatskim uvjetima i kulturno-povijesnom baštinom pravi je biser Dalmatinske zagore.
Vrgorac se smjestio u podnožju jugoistočnog dijela Matokita (1063 m), podno srednjo¬vjekovne tvrđave koja dominira obzorjem, okružen poljima Rastok, Jezero i Bunina.
Grad vrh gore, nekad nazivan i Vrhgorac, dobio je naziv po svom uzvišenom položaju. Stalna pograničnost i križanje važnih prometnica koje spajaju unutrašnjost s Primor¬jem, uvjetovali su glavne odlike njegovog identiteta.
Očuvana raznolika prirodna cjelina, samozatajna ljepota krša, vidikovci, planinska obzorja, gorski klanci, vrtače, pećine i spilje, pitoma kraška polja s izvorima, krase vrgorski kraj iznenađujućim ljepotama.
Gradić skrivene zabiokovske Dalmacije, prava je oaza blage mediteranske a dijetom i kontinentalne klime i čistog zraka prožetog obiljem mirisa mediteranskog i ljekovi¬tog bilja.
Kulturno povijesna baština grada Vrgorca seže duboko u prošlost O predpovijesnom životu ovog kraja i njegovim prastanovnicima Ilirima svjedoče mno¬gobrojne gradine, gomile i razni pronađeni predmeti, alati, oružja, novac i nakit, kao tragovi najstarijih naselja.
Razdoblje rimske urbanizacije samo je periferno dotaklo ovaj prostor. Najbliži rimski grad bila je Narona, čijoj je gravitacijskoj zoni, bez sumnje, ovaj kraj pripadao. Kameni žrtvenik, posvećen Jupiteru, jedan je od rijetkih rimskih nalaza. Pronađen i uzidan u Martinčevu kulu još u 18. st. sada je važan dio župne zbirke. Seobe naroda izmijenile su stanovništva i običaje. Hrvatska plemena naseljavaju ovaj kraj u 7. i 8. st. stvarajući svoja područja, pokrajine i kneževine, asimilirajući postupno zatečeno stanovništvo i ostavljaju tragove svog življenja, kulture i vjere . Vrgorac je srednjovjekovni grad Prema zapisima bizantiskog cara Konstantina VII Porfirogeneta spominje se već u 10 st kao sjedište Rastočke župe u sastavu ranosred-njovjekovne Neretvanske kneževine-Paganije.
Pisani dokumenti iz 1444.g. spominju Vrgorac kao jedno od važnijih mjesta Gorske Župe, kojim su, gospodarili knezovi Radivojevići-Jurjevići.
Kulturno naslijeđe srednjeg vijeka ostalo je sačuvano u brojnim fortifikacijskim, stam¬benim i sakralnim objektima. Stećci se nalaze u nekoliko nekropola ovog kraja koji da¬tiraju iz 14. i 15. st. Prema grafičkim zapisima (18.st.) može se uočiti daje stari Vrgorac podno tvrđave bio opasan gradskim bedemom, obrubljen nizom završnih gibelinskih zubaca i puškarnica te pojačan visokim četverokutnim kulama.
U rukama hrvatskih velikana vrgoračka tvrđava Gradina odigrala je značajnu obram¬benu ulogu. Uz sve to Vrgorac pada pod tursku vlast u drugoj polovici 15.st. Zbog svoga strateškog položaja i značaja turska vlast, koja je potrajala preko 200 godina, proširivala je spomenutu tvrđavu.
Pisani i grafički izvori dokumentiraju postojanje džamije i minareta iz vremena turske okupacije, izgrađenih na mjestu crkvice. Godine 1694. džamija je ponovo pretvorena u katoličku crkvu, a na istoj lokaciji 1913 godine izgrađena je današnja crkva Navještanja BDM.
I danas se uočava veći broj kula u gradu (sedam). Te su građevine ovdje, kao rijetko gdje u Dalmaciji, po broju i smještaju naglašene u naselju, stoje osobitost gradnje starog Vrgorca.
U kulama koje su imale stambenu i obrambenu funkciju, živjeli su feudalci, turski begovi, mletački namještenici, serdari i kapetani.