Miroslav Krleža: 'U agoniji', scena iz I. čina, HNK u Zagrebu, 1959. (audio zapis)

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu praizvelo je 1959. godine tročinsku inačicu drame Miroslava Krleže 'U agoniji'. Krleža se nakon više od trideset godina odlučio nadopisati treći čin, o čemu piše u dnevničkom zapisu od 10. veljače 1969:

''8:30 sati u jutru. Radio Zgb: 'U agoniji'. 'Govorimo o kazalištu. Sudjeluje kritičarka Mani Gotovac.

Za vrijeme jutarnjeg čaja nadasve šarmantna gospođa Mani razglagoljala se o Križovcu kao o moralno problematičnom tipu. Svi, baš bez izuzetka svi, psuju nesretnog Križovca i za ovih četrdeset godina napisana je o ovom fantomu poprilična literatura, da je hulja, da laže, da je prepredeni dubiozni tip, karijerist, sumnjivo lice, problematičan karakter, itd., itd.

Nije se javio baš ni jedan glas da smanji njegovu krivnju što je bio toliko zločinački okrutan te nije htio da laže kad se od njega to tražilo. Napisao sam čitav čin (treći) u njegovu obranu. Bez uspjeha.''

Praizvedbu 1959. režirao je Tomislav Tanhofer, s dvije glumačke podjele. Lauru Lenbach tumačile su Ervina Dragman i Mira Župan, Križovca Jurica Dijaković i Joža Gregorin, policijskog pristava (novi lik) Adem Ćejvan i Dragan Knapić. Madelaine Petrovnu igrale su Bela Krleža i Mila Popović-Mosinger, kao i u prijašnjim podjelama. Ulogu baruna Lenbacha glumio je Tito Strozzi, koji je u inscenaciji 1947. glumio Križovca.

Ovaj zvučni zapis donosi scenu iz prvoga čina kada dolazi do sukoba između Lenbacha (Tito Strozzi) i Laure (Ervina Dragman).

Eliza Gerner bilježi u svojoj knjizi glumačkih prisjećanja 'Osvrnuh se sjetno':

''O interpretaciji Laure Ervine Dragman mišljenja su bila divergentna, ali je sigurno da je to bila suptilna i potresna Laura i najbolje se snalazila u novom trećem činu. Bila je to Laura pastelnih boja. Jedan francuski kritičar koji je gledao predstavu napisao je o njoj:

'Imao sam dojam da gledam Ludmillu Pitoeff (znamenita ruska glumica, naturalizirana u Francuskoj). Madame Dragman je glumica velike senzibilnosti i izražajne čistoće.'

Lenbacha je igrao Tito Strozzi, ostvarivši opet jednu svoju uspješnu krležijansku ulogu, koja ide uz bok njegovim ranijim kreacijama Križovca ili Leonea. Strozzijev Lenbach bio je potresan i nije odavao dojam negativca, već bijednika koji pobuđuje sažaljenje. Prizor plesa prije samoubojstva na Straussov valcer 'Na lijepom plavom Dunavu' najpotresniji je trenutak čitave drame''.