Zrtveno jagnje Poezija
Автор: mirisan82
Загружено: 2010-03-29
Просмотров: 598
Zrtveno jagnje
Mislio sam da sam jak,
da sve lose drugome je brat,
cak ni susjed, nit u isti grad
briga mi nije bila do tad.
Mislio sam da je znam,
njena slabost da samo sam ja.
Hraneci se bezbrizno hljebom njenih uzdaha.
Pojeci se sa izvora njenih suza.
Bi mi lijepo. Ali tad..
Pojurise vukovi, ugrabise hijene,
razgrabise ljesinari i tek osta samo lose.
Iznenada.
Sta da pijem, sta da jedem, ostalo je sad?
Ostalo je, golo srce njeno
i taj, do tad jos uvijek, nepreklani vrat.
Miris slatke krvi i najgore zvijeri.
Ne vukovi, ne hijene, ne ljesinari!
I na kraj, spasavajuci sta sam spasit htio,
sad vec tiho srce i njen njezno preklan vrat.
Polozih na zrtveniku casti i ponosa.
Za sve zvijeri ocigledan znak!
Ni slutivsi od pocetka, ja tek kasno shvatih
da je ovo samo ritualna stvar
i zrtveno jagnje, djevojcica moja...
Umjesto mene pobjedila je strast.
F.C.
Доступные форматы для скачивания:
Скачать видео mp4
-
Информация по загрузке:
