Radionice kraluša

Pleteni kraluš tradicijska je ogrlica koju su u posebnim prigodama, osobito za crkvene blagdane, uz svečanu nošnju, nosile žene samoborskog kraja. Bio je pokazatelj njihovog bračnog, socijalnog i ekonomskog statusa.
Točno vrijeme njegova nastanka nije nam poznato, a najstariji podaci potvrđuju njegovo postojanje početkom 20. stoljeća. Više podataka o samoborskom kralušu, njegovoj izradi i načinu nošenja potječe iz perioda između dva svjetska rata.
Pleteni kraluš izrađivale su u pravilu žene, najčešće u zimskim mjesecima, kada su bile oslobođene poljoprivrednih radova.
U početku se pleo nizanjem raznobojnih staklenih zrnaca na dvanaest, deset ili osam repi, lasi iz konjskog repa. Zrnca su se kupovala na crkvenim proštenjima, od putujućih trgovaca u selu te u trgovinama u gradu. Repi, lasi pripremali su se kod kuće, pri čemu se pazilo da budu od bijeloga konja kako ne bi dolazili do izražaja pri korištenju bezbojnih zrnaca.
Nakon Drugog svjetskog rata, sitna staklena zrnca zamijenjena su krupnijim plastičnim zrncima, a umjesto konjske dlake počinje se koristiti plastična nit – žima, flaks.
Pleteni kraluš sastoji se od sljedećih dijelova: uski pojas – granir, široki pojas s ornamentima – kare, rože, srčeka ili križeki, pužeki ili gusjenice, završni dio – šlinga koja se sastoji od frkova.
Ove jeseni Samoborski muzej vraća se svojoj dugogodišnjoj tradiciji održavanja radionica izrade samoborskog pletenog kraluša, ovoga puta pod mentorstvom etnologinje Nikoline Vuković.