Psalam 104

Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu.
Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
Činiš vjetrove da su ti anđeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.
Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
Postavio si među, preko koje ne prelaze, i ne vraćaju se da pokriju zemlju.
Izveo si izvore po dolinama, između gora teku vode.
Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeđu svoju.
Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.
Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.
Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist čovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
I vino veseli srce čovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce čovjeku krijepi.
Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio.
Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.
Gore visoke divokozama, kamen je utočište zečevima.
Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
Stereš tamu, i biva noć, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;
Lavovi riču za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.
Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.
Izlazi čovjek na posao svoj, i na rad svoj do večera.
Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
Tu lađe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.
Sve tebe čeka, da im daješ piću na vrijeme.
Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se.
Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.
Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!
On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
Pjevaću Gospodu za života svojega; hvaliću Boga svojega dok sam god.
Neka mu bude mila besjeda moja! veseliću se o Gospodu.
Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!