Siromašni otac našalio se “Bit ću tvoj dečko na Božić” — a šefica je odgovorila “Lažno ili stvarno?”

Siromašni otac našalio se “Bit ću tvoj dečko na Božić” — a šefica je odgovorila “Lažno ili stvarno?”

Snijeg je padao preko Zagreba kao svileni pepeo, prekrivajući Ilicu bijelim sjajem dok se Matej Kovačević zaustavio ispred visokog staklenoga tornja gdje je radio posljednjih pet godina. Njegova izlizana jakna, nasljeđena od pokojnog oca, jedva ga je štitila od prosinačke hladnoće. Prsti su mu bili ukočeni, a želudac prazan već treći dan zaredom. Imao je trideset i četiri godine, ali osjećao se kao da ih ima pedeset. Život ga je izmlatio poput staroga tepiha koji već odavno nije bio vrijedan pranja. Bio je običan domarus u jednoj od najuspješnijih investicijskih kompanija u Hrvatskoj, čovjek koji je brisao podove po kojima su gazili milijuneri u skupim cipelama, dok je on jedva sastavljao kraj s krajem. Njegove ruke mirisale su na dezinfekciju i jeftin sapun, a iza njegovih očiju krila se priča o izgubljenoj obitelji, propalom braku i dvoje djece koja ga više nisu htjela gledati. Svi su ga zaboravili. Svi osim nje. Katarine Babić, direktorice kompanije, žene čije je ime šaptano s poštovanjem i strahom u istom dahu. Bila je nedodirljiva, hladna kao mramor, prekrasna kao oluja nad Jadranom. I tog božićnog jutra, dok je brisao njezin ured, ona je ušla ranije nego inače, s mirisом skupe parfemерије i tajnom u očima. A onda je rekao nešto što mu je izmaklo iz usta prije nego što je uspio razmisliti. Rekao je šalu. Rekao je riječi koje će mu zauvijek promijeniti život: "Mogu biti tvoj dečko na Božić." Ona se zaustavila. Okrenula se. I sa smiješkom koji je krио tisuću misterija, odgovorila: "Lažno ili stvarno?"

Prijatelji, ako imate više od šezdeset i pet godina i znate što znači raditi pošteno cijeli život, molim vas – pritisnite to crveno dugme pretplate. Ova priča je za vas, za sve nas koji smo naučili da se u životu ništa ne dobiva lako. Ostavite komentar, recite mi odakle ste – jeste li iz Splita, možda Osijeka, ili gledате iz maloga mjesta u Slavoniji? Želim znati da niste sami u ovom digitalnom svijetu. I lajkajte ako vam se sviđa ono što čitате – to mi govori da vrijedim, baš kao što i vi vrijedite, makar vam svijet ponekad kaže suprotno.